ARHIVA BROJEVA

IZDVAJAMO: OPŠTI IMOVINSKI ZAKONIK ZA KNJAŽEVINU CRNU GORU IZ 1888. GODINE


RAZDIO VIII

Neke zakonjačke (pravničke) izreke i postavke koje, iako ne mogu zakona ni preinačiti ni zamijeniti, mogu mu, ipak, objasniti razum i smisao.


čl. 987.
Zakon je za svakoga zakon.


čl. 988.
Zakon je zakon, ma kako opor bio.


čl. 989.
Tek o zakonitu običaju vrijedi riječ: što je od običaja, to je od zakona.


čl. 990.
Zao običaj, nikad tvrd, nikad zakonit.


čl. 991.
Za rijedak slučaj, nije pravilo uvjek gotovo.


čl. 992.
Ne sudi se po primjerima, nego po pravilima.


čl. 993.
Ko samo priječi zakonske znade, taj još zakona ne zna, dok mu ne shvati razum i smisao.


čl. 994.
Što svak jednako razumije, tome tumača ne treba.


čl. 995.
Odstupa li kakva odredba od opštega pravila, tumači je u najužem obimu.


čl. 996.
Nikomu se ne krati da uživa ono, što je po prirodi svačije, ili što je određeno da svakome služi.


čl. 997.
Tvoje sveto, a i moje sveto; čuvaj svoje, u moje ne diraj.


čl. 998.
Dok drugome nepravo štete ne činiš, koristi se čim god možeš i koliko god možeš.


čl. 999.
I što nije zabranjeno, može da ne bude pošteno.


čl. 1000.
Ni svojim se pravom služiti nemoš', tek drugome na štetu il' dosadu.


čl. 1001.
Ko od čega korist ima, treba i teret da nosi.


čl. 1002.
Što ti zakon dadne, niko ti ne ote.


čl. 1003.
Ko prije steče kakvo pravo, njemu i prvenstvo.


čl. 1004.
Tuđa ruka ničije pravo ne skraćuje.


čl. 1005.
Što jednom po zakonu stečeš, tvrdo ostaje i kad bi se zakon izmjenio.


čl. 1006.
Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi; - što je s početka nezakonito, to samim vremenom zakonito ne postaje.


čl. 1007.
U većem je i manje: kome je dopušteno veće, ne može mu se kratiti manje.


čl. 1008.
Ko ti nešto dopusti, dopušta ti i sve što treba da se tim služiti možeš.


čl. 1009.
Tek ono što sam imaš, možeš drugome dati; otuda izreka: nemoš' drugom više prava ustupiti n'o što sam imaš.


čl. 1010.
Čega se jednom odrečeš, uzaman ćeš poznije tražiti.


čl. 1011.
Pravdi je nasilje najgori protivnik.


čl. 1012.
Kad bez suda i tvoju stvar nekome otmeš, nasilje je.


čl. 1013.
Kad se više njih oko šta prepiru, a prilike su za svakoga jednake, prvenstvo je držitelju.


čl. 1014.
Ni u pravu svome, ne tjeraj mak na konac.


čl. 1015.
Kažeš li o kakvoj stvari «moja je», to je najviše što kazati možeš.


čl. 1016.
Svaka stvar svoga gospodara traži.


čl. 1017.
Čija zemlja toga i dvori, čija njiva toga i usijev.


čl. 1018.
Što i najslabija ruka stvarnog ima, sigurnije je, n'o što na dugu ima i najsnažnija.


čl. 1019.
Pravo koje imaš u tuđoj stvari ne slabi, ma koliko vlasnika ona prom'jenila.


čl. 1020.
Razgovor je razgovor, a ugovor stranama zakon.


čl. 1021.
I ko muče na što pristane, pristao je.


čl. 1022.
Što ko uglavi po tvojoj naredbi, sam se uglavio.


čl. 1023.
Što se uglavi pred javnom Vlašću, najtvrđe je i najbistrije.


čl. 1024.
Što dvojica uglave, ta dvojica i razvrći mogu.


čl. 1025.
Što dva uglave trećega neveže.


čl. 1026.
Kad tumačiš ugovor, pazi riječi, ali još više volju i namjeru.


čl. 1027.
Kad je o količini duga neuklonjive dvojbe, uzimlje se ono što je lakše dužniku.


čl. 1028.
Najveća je nepravda, kad ko od zla djela svog, još i korist kakvu ima.


čl. 1029.
Ko primi što mu ne pripada, treba da povrati.


čl. 1030.
Dužnik tvoga dužnika, nije još za to tvoj dužnik.


čl. 1031.
Ko pravo svoje zapušta, nek sebe krivi ako ga izgubi.
 

Pravne izreke

PropisiZakoni Republike SrbijePropisi onlineSudska praksaCarinska tarifa