ARHIVA BROJEVA

VLADAVINA PRAVA KAO PREDUSLOV ZA ČLANSTVO CRNE GORE U EU

Doc. dr Bojana Lakićević – Đuranović,
Pravni fakultet Univerziteta Crne Gore 

Vladavina prava je jedan moralni, ali i politički princip čija se sadržina mijenja zavisno od političkih stavova, nacionalnih granica pa i vremenskih razdoblja.1 To se najbolje vidi u matičnoj državi ovog pojma, Velikoj Britaniji koja je iznjedrila čak tri značenja pojma vladavina prava. Svakako da postoji jedan minimum sadržine koji prevazilazi istorijske, političke, vremenske i druge razlike, a to je da se vladavina prava odnosi na sadržinu odnosa između građanina i njegove vlade, odnosno političke vlasti u državi.2 Vladavina prava daje odgovor na to šta vlada može, smije i kako činiti, pa je očigledan i cilj vladavine prava, a to je zaštita pojedinca od nosilaca državne vlasti.

Iako se tvorcem načela vladavine prava smatra britanski konstitucionalista Albert Dajsi (Albert V Dicey), korijeni učenja o potrebi vladavine zakona a ne ljudi sežu do antičkih vremena. Bez osvrta na same začetke ovakve ideje ne može se analizirati vladavina prava, a ni pravna država, a najveće doprinose stvaranju učenja o potrebi vladavine prava su svakako dali Platon, Aristotel i Ciceron. Pitanjem izbora između vladavine ljudi (empire of men) i vladavine zakona (empire of laws) su se temeljno bavili i Platon i Aristotel. Dok Platon u svojim dijalozima Država, Državnik i Zakoni, daje prednost vladavini ljudi, Aristotel se opredijelio za vladavinu zakona ističući da: "Zahtijevati da vlada zakon znači zahtijevati da vlada Bog i zakoni, a zahtijevati da vlada čovjek znači dopustiti i životinji da vlada, jer požuda je nešto životinjsko a strast kvari i najbolje ljude kada su na vlasti."

Vladavina prava je jedan od ključnih pokretačkih elemenata evropske integracije od samih početaka, iako prvi evropski osnivački ugovori nijesu eksplicitno navodili izraz pravna država ili vladavina prava. Hronološki pregled konstituisanja ovog načela unutar pravnog poretka EU izgleda ovako: Amsterdamski ugovor, koji je 1997. godine potpisalo 15 država članica EU, a koji je stupio na snagu 1999. godine, prvi put navodi pojam pravne države kao načelo koje prožima Evropske zajednice. U članu 6 (1) Ugovora o EU (verzija iz Amsterdama) se navodi: "Unija se zasniva na načelima slobode, demokratije, poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda i na vladavini prava, načelima koja su zajednička svim državama članicama. "Lisabonski ugovor ima jedan specifičan i dvojak pristup načelu pravne države. S jedne strane, u članu 2. UEU (verzija iz Lisabona) načelo pravne države se određuje kao vrijednost na kojoj je utemeljena EU zajedno sa ostalim vrijednostima poput ljudskog dostojanstva, slobode, demokratije, jednakosti i poštovanja ljudskih prava. S druge strane, u istom članu se navodi da su odlike društava država članica pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost između žena i muškaraca. O specifičnom sistemu ljudskih prava u Evropskoj uniji može se govoriti tek od donošenja Povelje o fundamentalnim pravima koja je obavezujuću snagu stekla 1. decembra 2009. godine, stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora.3

Pravne izreke

PropisiZakoni Republike SrbijePropisi onlineSudska praksaCarinska tarifa